




|
Ipak sam ponovo izašla s njim! Ja sam ga zvala jer mi se previše motao po glavi. Morala sam nešto napraviti iako sam gotovo sigurna da nije čovjek za mene. A nešto me ipak vuče! Oduvijek sam mislila da fizička privlačnost mora postojati. On mene fizički ne privlači niti malo i to vidim kao veliki problem posebno kad smo u javnosti jer mi nije ugodno. Ne mogu izraziti nikakav osjećaj bliskosti u javnosti. Znači nisam zaljubljena! S druge strane kad me poljubi, ja letim... Sve u svemu ovo je muka a ne ljubav. Vidjet ću s vremenom jesu li mi naši izlasci problem ili gušt. |
|
Evo moja Ema, napisati ću post. Ne brini, nisi me samo ti natjerala (teško se ja dam natjerati na nešto što ne želim) nego mislim da vas trebam. Malo sam se zaljubila ili možda nisam. Smiješno, ali ne znam, zaista ne znam. Pomalo sam i ljuta na Boga jer sam duboko vjerovala da ako postoji netko za mene Bog će mi ga poslati i ja ću ga prepoznati. A što se dogodilo? Došao je netko u moj život, netko koga poznajem površno cijeli život. Nikad ga nisam mogla zamisliti kao nekoga tko bi mi odgovarao. Potpuno mi je neprivlačan, obitelj nikakva (takvi se za mene uvijek lijepe). Rekla mi je mama "s lošeg na gore". I sad se pitam što me privlači kod njega. Pristala sam na izlazak reda radi, čisto da bih izbjegla neugodnosti kod slučajnih susreta. Na kraju je izlazak bio ugodno druženje. I dalje me zove i traži ali ja ne mogu. Ne mogu iz više razloga. Privlačan mi nije kao što rekoh, a ako nemam želju nekog poljubit zašto mi fali. Što se tiče neke sličnosti života reklo bi se nije mi par nikako. Što me privlači? Je li potreba za ljubavlju, je li radost koju osjećam znajući da se nekom zaista sviđam, što je? Zašto mi ga je Bog poslao kad ga ja ne prepoznajem kao svoga para? A zašto mi je stalo? Što Bog hoće da radim? |
|
Samo želim i ovako zahvaliti Bogu što je na poslu bolje, ne dobro ali bolje. I dalje je teško i ništa se konkretno nije promijenilo ali se nekako bolje osjećam. Hvala ti Bože! |
|
Samo želim i ovako zahvaliti Bogu što je na poslu bolje, ne dobro ali bolje. I dalje je teško i ništa se konkretno nije promijenilo ali se nekako bolje osjećam. Hvala ti Bože! |
|
Jesu li ljudi zaista dobri? Vjerujem da vi svi mislite da ste dobri i ja mislim da sam dobra. Mislim ono stvarno dobra osoba, ne prevrtljiva, lažljiva, drska... Nije loš čovjek samo onaj koji misli i želi zlo. Loš je čovjek svaki onaj tko nije ljubazan. Prodavačica u dućanu koja je neljubazna ne misli za sebe da je loš čovjek; ja mislim da jest. Drska kolegica s posla ne misli da je loš čovjek kad patronizira i ponaša se superiorno; ja mislim da jest. Majka koja u svemu daje za pravo svojoj djeci i blati učitelje, svećenike, rodbinu ne misli da je loš čovjek; ja mislim da jest. Onaj tko uvijek o svemu sve zna a kad ga se u žicu pogodi izmotava se i tako uvjerljivo laže, ne misli da je loš čovjek; ja mislim da jest. Svi su oni loši iako će netko reći nesigurni, ranjivi, grešni… Ma jednostavno rečeno nisu dobri ljudi a od svoje taštine toga nisu ni svjesni! Dobar čovjek je uvijek ljubazan, a ne samo s ljudima koje voli ili još gore kojima se želi dodvoriti. Dobar čovjek ne laže (toliko bespotrebne laži kao da nekog briga zna li skuhati pašticadu) kako bi se prikazao u boljem svjetlu. Možda prešuti istinu ali ne laže, nikad! Dobar čovjek ponekad dade i drugome za pravo i ne misli da o svemu baš sve zna. Zapravo ja poznajem jako malo dobrih ljudi. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
